fra Paško Mandurić

Otišao si tiho, kako si i živio – s dostojanstvom, bez buke, ali s dubokim tragom. Bio si mi više od svećenika. Bio si oslonac, prijatelj, kao otac po duši. U najtežim danima bio si uz mene, šutio kad je trebalo, molio i vjerovao kad bi ja posustala— nisi pitao, – samo si bio. Dvadeset tri godine prijateljstva, razumijevanja i istinske bliskosti. A ovdje daleko, u tvom voljenom Würzburgu na svakom uglu žive uspomene. Sjećanja bole, ali ih grlim i čuvan te u srcu. A tebe sad neka zagrli Gospodin naš kojem si cijeli život služio. Hvala je premala riječ dragi naš prijatelju.

Tvoja Natali s Perom