Veselko Drežnjak

Otiš’o je otac moj polako. Otiš’o je stazom što vijugaPratile ga neke stare pjesme. Sve do rijeke kojom teče tuga.

Otiš’o je s mirisima jutraDa’l je znao da se vratit neće…

Posljednji pozdrav voljenom ocu.

Sinovi Goran i Boris