Mirko Knežević

S neizmjernom tugom i ponosom opraštam se od svog dragog prijatelja i ratnog druga, Mirka Kneževića. Bio je ponosni pripadnik HVO-a Mostar, ratnik kad je to trebalo biti, ali prije svega muž, otac troje djece, djed svojih unuka i čovjek iznimnog intelekta. U najtežim trenucima znao je zbijati šale i unijeti tračak svjetla tamo gdje ga nije bilo. Pomagao je svima, bez pitanja i zadrške, onako kako samo veliki ljudi znaju. Bio je istinski ljudski gorostas – visoko je stajao karakterom, dobrotom i hrabrošću. Čast mi je bila dijeliti s njim rov, kruh, strah i nadu. Iako je otišao, Mirko ostaje u našim sjećanjima, u pričama koje ćemo pričati i u očima njegove supruge, djece i unuka, te svih koji su ga voljeli. Neka mu je laka zemlja i vječna hvala za sve što je bio i što nam je dao.

Obitelj Mandić