Tomislav Milićević

…jedna cijela godina, a ja i dalje u onom trenutku kad su mi u glavi odzvonile riječi od kojih svako srce bježi…otišao si bez najave i bez povratka. Al evo, tu smo ti mi, stojimo, dišemo, pomalo koračamo…sve ide svojim tokom. Nemam ti šta reći, sve vidiš. Učimo hodati stazama na kojima te više nema, al na svakoj je tvoja sjena, jer ti još si tu. Znam da vodiš nas. I ja sam sigurna, ti si samo otišao da pripremiš sve prije negoti dođemo, sve ono što nismo stigli ovdje dolje, jer priča poput naše ne završava na ovoj strani. Za ovu godinu bez tebe, hvala što si bio kakav jesi, jer tvoja snaga, uz Božju, je ono što me drži iznad vode. Hvala ti što si bio u svemu našem i što si bio što jesi, jer kao takav nisi i nikad nećeš biti zaboravljen. A ja ti obećavam, izdržat ćemo. Zbog tebe. Za tebe. I za nas. Tvoj put nije kraj, jer naša ljubav je vječna. Čuvaj nas. Volimo te, uvijek i zauvijek.

Tvoji Anđela, Josip i Teo. …always & forever…